O Poljani Hrvatskoj
 |
| Otto Blau - Reisen in Bosnien und der Hertzegowina |
Poljana se spominje još u 16. stoljeću kao Konjska Polja.1533. evidentirano je selo Konjska Poljana, a u svima drugim popisima XVI. stoljeća selo Konjska Polja, odgovara, najvjerojatnije, današnjem selu Poljana, koje leži s lijeve strane Jale, istočno od sela Bokavića.
U početku turske vlasti moglo se ubrajati među najznačajnija naselja u nahiji. Godine 1533. brojalo je 16 domaćinstava sa primićurom na čelu. Kasnije, međutim, broj stanovnika konstantno je opadao, što je svakako u vezi s razvitkom susjednih kasaba. To se može reći tim prije što je tu proces islamizacije rano započeo. Sredinom stoljeća nalazimo tu osim primićura još lagatora i teklića, službe koje inače sretamo samo kod vlaha stočara. Ali postojanje baština ukazuje, ipak, da se odavno to stanovništvo bavilo zemljoradnjom. I lagator i teklić sjedili su na baštinama i bili su već primili islam. Od starim prezimena tu se spominju: Vladići, Bobanići i Radočići.
Sredinom stoljeća broj muslimana u odnosu na kršćane čino je nešto više od 1/5. Tu, međutim, nisu još bili ubrojani i neki novi muslimani koji su tek bili prešli na islam, a držali su, odnosno naslijedili očinske baštinske zemlje koje su još vođene kao kršćanske. Kod četvorice muslimana bilo je vidljivo kršćansko porijeklo. Tako je baštinu Radoje držao njegov sin Ferhad; baštinu Radihna - Firuz, sin Radoja, tj. brat Ferhadov; baštinu Radonja - Mahmud, sin Radičin. Preostale dvije baštine drćali su Murad, sin Uzejrov i Bajazid, teklić. Prema tome, stvarni broj muslimanskih domaćinstava iznosio je ne samo 8 nego 14 domaćinstava, tj. u odnosu na kršćane iznosio je više od 1/3. Neki od spomenutih novih muslimana na baštinama imali su i bliže rođake kršćane u selu. Tako je spomenuti Mahmud, sin Radičin, imao u selu dva brata koji nisu sjedili na baštini; Đuru i Blaža, sinove Radičine. Postupno opadanje seoskog stanovništva, što se primjećuje sredinom tog stoljeća, kao i prelaženje zemalja u posjed kasabskog muslimanskog stanovništva, govori, zapravo, o procesu islamizacije i seobi tog stanovništva u grad.
Poljana se spominje još u 19. stoljeću u knjizi Ottoa Blaua "Reisen in Bosnien und der Hertzegowina" iz 1877. Izdavač knjige je Velag von Dietrich Heimer. Poljana se spominje kao dio župe Morančani što je i danas.
Poljana Hrvatska 1945. godine činila je Mjesni narodni odbor Kiseljak skupa sa selima Kiseljak, Bokavići, Poljana Muslimanska, Ševar i Hasanbašići koji je pripadao Lukavačkom srezu Tuzlanskog okruga, a 1947. i 1950. godine sjedište Mjesnog narodnog odbora bila je Poljana u čiji sastav su ulazili: Bistarac Donji, Bistarac Gornji, Plaće, Šiće, Poljana (Kiseljak), Mihatovići, Bokavići, Ševar, Breze i Brgule.
Godine 1952. Zakonom o podjeli teritorije NR Bosne i Hercegovine na srezove, gradove i opštine ("Sl. list NRBiH", br11/52), srezu Tuzla pripala je općina KiseljakKiseljak sa sjedištem narodnog odbora opštine u Kiseljaku u čiji sastav su ušli: Bokavići, Bistarac Donji, Pirkovac, Plane, Šići, Poljana, Kiseljak, Ševar Breza, Mihatovići, Delevari, Poljice, Priluk, Šerići, Bučik Donji, Ljubače, Moranjčani, Petrovice (zaselak sela Husino) i Cerik.
U početku turske vlasti moglo se ubrajati među najznačajnija naselja u nahiji. Godine 1533. brojalo je 16 domaćinstava sa primićurom na čelu. Kasnije, međutim, broj stanovnika konstantno je opadao, što je svakako u vezi s razvitkom susjednih kasaba. To se može reći tim prije što je tu proces islamizacije rano započeo. Sredinom stoljeća nalazimo tu osim primićura još lagatora i teklića, službe koje inače sretamo samo kod vlaha stočara. Ali postojanje baština ukazuje, ipak, da se odavno to stanovništvo bavilo zemljoradnjom. I lagator i teklić sjedili su na baštinama i bili su već primili islam. Od starim prezimena tu se spominju: Vladići, Bobanići i Radočići.
Sredinom stoljeća broj muslimana u odnosu na kršćane čino je nešto više od 1/5. Tu, međutim, nisu još bili ubrojani i neki novi muslimani koji su tek bili prešli na islam, a držali su, odnosno naslijedili očinske baštinske zemlje koje su još vođene kao kršćanske. Kod četvorice muslimana bilo je vidljivo kršćansko porijeklo. Tako je baštinu Radoje držao njegov sin Ferhad; baštinu Radihna - Firuz, sin Radoja, tj. brat Ferhadov; baštinu Radonja - Mahmud, sin Radičin. Preostale dvije baštine drćali su Murad, sin Uzejrov i Bajazid, teklić. Prema tome, stvarni broj muslimanskih domaćinstava iznosio je ne samo 8 nego 14 domaćinstava, tj. u odnosu na kršćane iznosio je više od 1/3. Neki od spomenutih novih muslimana na baštinama imali su i bliže rođake kršćane u selu. Tako je spomenuti Mahmud, sin Radičin, imao u selu dva brata koji nisu sjedili na baštini; Đuru i Blaža, sinove Radičine. Postupno opadanje seoskog stanovništva, što se primjećuje sredinom tog stoljeća, kao i prelaženje zemalja u posjed kasabskog muslimanskog stanovništva, govori, zapravo, o procesu islamizacije i seobi tog stanovništva u grad.
Tu su od kršćanskih zemalja u drugoj polovini stoljeća nastala tri muslimanska čifluka srednje veličine kao i jedan zemin, čiji su posjednici obično sjedili u kasabi. Čifluk Mustafe, sina Mehmedova, od Radivojevih i Radičinih zemalja, nastao je, istina, još prije 1548. Kasnije je isti taj čifluk, nešto proširen, bio u posjedu vojvode Hasana, a poslije u posjedu njegovih kćeri. Druga dva čifluka srednje veličine, nastala nešto kasnije, posjedovali su: Ahmed- čelebija i Husein, sin Balin, dok je jedan zemin posjedovao Hadži Hasan. Isto tako, od 15 kršćanskih bašzina, koliko ih je bilo 1600. godine, samo jedna je ostala stvarno u kršćanskim rukama, a dvije u posjedu sela, dok su sve ostale bile u posjedu kasabskog stanovništva, zanatlija, vojske i drugih. Tu je, kao i drugdje, jedno lice držalo i po nekoliko baština.
Glavna kultura bila je pšenica. Razvijeno je bilo i vinogradarstvo, ali je sredinom stoljeća dolazilo na četvrto, a do kraja stoljeća se nešto i povećalo i bilo na drugom mjestu. Bilo je svo u posjedu kršćana.
Legator u selu Konjska Polja bio je musliman: Mehmed, sin Ilijasov. To je jedini legator koji se spominje u toj nahiji sredinom XVI. stoljeća.
Poljana se spominje još u 19. stoljeću u knjizi Ottoa Blaua "Reisen in Bosnien und der Hertzegowina" iz 1877. Izdavač knjige je Velag von Dietrich Heimer. Poljana se spominje kao dio župe Morančani što je i danas.
Poljana Hrvatska 1945. godine činila je Mjesni narodni odbor Kiseljak skupa sa selima Kiseljak, Bokavići, Poljana Muslimanska, Ševar i Hasanbašići koji je pripadao Lukavačkom srezu Tuzlanskog okruga, a 1947. i 1950. godine sjedište Mjesnog narodnog odbora bila je Poljana u čiji sastav su ulazili: Bistarac Donji, Bistarac Gornji, Plaće, Šiće, Poljana (Kiseljak), Mihatovići, Bokavići, Ševar, Breze i Brgule.
Godine 1952. Zakonom o podjeli teritorije NR Bosne i Hercegovine na srezove, gradove i opštine ("Sl. list NRBiH", br11/52), srezu Tuzla pripala je općina KiseljakKiseljak sa sjedištem narodnog odbora opštine u Kiseljaku u čiji sastav su ušli: Bokavići, Bistarac Donji, Pirkovac, Plane, Šići, Poljana, Kiseljak, Ševar Breza, Mihatovići, Delevari, Poljice, Priluk, Šerići, Bučik Donji, Ljubače, Moranjčani, Petrovice (zaselak sela Husino) i Cerik.
- Izvori: Otto Blau - Reisen in Bosnien und der Hertzegowina (1877. godina), Arhiv Tuzlanskog kantona
- Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijekuStranice 290/318 Konjska polja
Danijel Marković
Nema komentara
Objavi komentar