POKLONIMO SE HEROJU. ZAPAMTIMO IME: PILOT HVO-a GORAN BATALIJA.

Kada je Lašvanska dolina krvarila, a nebo iznad nje bilo sivo od dima i jauka – pojavio se on. 

U trenutku kad je narod bio zaboravljen od svijeta, okružen s deset puta jačim neprijateljem, kad je svaka kap streljiva bila važnija od kruha, a svaka minuta značila život ili smrt – iz oblaka je došao helikopter spasa. Pilot MI-8, Goran Batalija – sin viteški, Hrvat neustrašivi, krilima je branio domovinu! 

Njegovi letovi nisu brojili sate – brojili su spašene živote. Više od 70 puta izložio je svoje srce i stroj u srcu neprijateljskog obruča. Preko 1.300 ranjenih, 200 djece, civila, vojnika, svetinje naše, preneo je iz pakla u život! Letio je noću, bez svjetla, kroz kišu, snijeg, metke – jer dolje je bilo njegovo, hrvatsko! 

Dok je Armija BiH sa 80.000 vojnika pokušavala zatrti hrvatski narod u Lašvi, dok je general Alagić prijetio da će Vitez pasti na Badnjak, a krvavi plijen pripasti onome tko ga uzme – jedan je Hrvat rekao NE! Nije imao topove ni divizije, ali imao je krila i vjeru. Vjeru u Boga. Vjeru u narod. Vjeru u Domovinu. 

Njegov helikopter bio je crkva za ranjene, kolijevka za djecu, štit za hrvatski narod. Ranjenici su u njega ulazili na nosilima, a vraćali se natrag u boj – neki i sa štakama – da opet brane dom. Jer Lašva se ne predaje. Jer Hrvati ovdje nisu broj – oni su stijena. Danas, Goran Batalija skromno živi u svome Vitezu.

Bez medalja na grudima, ali s tisućama srca koje mu kucaju u znak zahvalnosti. On nije tražio slavu – ali slava je naš dug prema njemu! Hrvatski viteže, ne zaboravljamo! Dok god rotor tvog MI-8 odzvanja u našim sjećanjima – Lašvanska dolina nije pala. 

POKLONIMO SE HEROJU. ZAPAMTIMO IME: PILOT HVO-a GORAN BATALIJA.