Kultura omladinskih radnih akcija - Radovi u Kiseljaku i tunelu

Potkraj rujna počele su kiše. Još nisu bili dovršeni potporni zidovi, pa su odroni zatrpali i dio tunela Kiseljak:

Bila je to prava tragedija. Ako ne prođemo prvim vozom i ne donesemo grumen uglja kako smo obećali, tko će povjerovati da je pruga uopće napravljena. Pogotovu što je i onako bilo mnogo priča da je sve propalo. Razne je bande još bilo, to je 1946. godina. Nismo mi ni stigli cijelu prugu da završimo, bilo je ručeva. I na auto-putevima ih danas ima. To su neprijatelji koristili da godinama pričaju kako je sve zatrpano i kako od pruge nema ništa. Nije bila u pitanju samo omladinska čast: to je prvi veliki pothvat nove Jugoslavije..."

Zanimljivo je, međutim, to što se čini da su jednak elan i polet bili obuzeli i brigadire iz drugih 

126 Svaki dan pobjeda 1946–1951 127 zemalja, pa tako i članove grčke Brigade Nikos Zaharijadis, koji su radili na drugom velikom objektu ove pruge, Kiseljaku:

POVEZANO: Miroslav Krleža: Izlet na omladinsku prugu Brčko – Banovići (Tunel u Kiseljaku)

[…] na Kiseljaku se vodi ogorčena borba sa kubicima, rokom i nevremenom. Poslije primanja desetodnevne prelazne zastavice omladinci grčke brigade su odlučili da rade po dvanaest sati dnevno. Umjesto u tri smjene oni rade u četiri, ali tako da svaka smjena u toku dana dođe dva puta na posao. Uz kišu počinje da pada i snijeg. (Čamdžić 1986: 64)

77 - “Tito je”, napisali su autori monografije Stvaraoci neodoljivog poleta, “dva dana obilazio prugu. Najviše se zadržavao kod tunela Majevica, usjeka na Kiseljaku i u klisuri Orlovik, mjestima na kojima su se vodile tri najveće radne bitke o kojima je pričala cijela zemlja. […] Pri susretu s brigadirima iz Ljubljane, uzeo je u ruke nabijač i dva-tri puta udario u nasip. […] Gde god se zadržao, Tito se interesirao kako brigadiri žive, gdje spavaju, kako se hrane. Kod Šeste hercegovačke, ušao je u svaki

šator. Potom je zapitao brigadire:

‘Je li hladno noću?’

‘Nije’ – odgovoriše svi u jedan glas.

‘A gdje su vam ćebad?’

‘Unutra!’ – opet odgovoriše brigadiri.

‘Nema unutra ništa’ – brižno je rekao Tito – ‘tamo je sve samo ono što ste donijeli

sa sobom.’

Kod mosta na Jali zastao je iznad kolone vagoneta. Jedan brigadir, oduševljen što je video Tita, uporno je gurao vagonet, a ovaj ni da se pomakne. Zaboravio je da je, prije Titovog dolaska, palijom zakočio vagonet, a sada, u oduševljenju, zaboravio je da otkoči. Tito je primjetio kočnicu:

‘Pazi, izvadi kočnicu!’

Brigadir, još zbunjeniji, trčeći odgura svoj vagonet. U toku razgovora sa brigadirima,

Tito je primjetio jednog koji mu je izgledao suviše mali za radnu akciju.

‘Koliko imaš godina?’ – upitao ga je.

Mališan se uzvrpoljio, pa reče:

‘Imam šesnaest’.

‘Ti si to prevario. Rekao si da imaš šesnaest samo da dođeš na prugu’ – odgovorio je

Tito smješeći se i produžio ka logorskoj vatri” (Mihailović i Spasović 1980: 40–41).

78 - Došavši među graditelje pruge Brčko – Banovići u rujnu 1946. godine Josip Broz se, o tome će kasnije svjedočiti Batrić Jovanović, zanimao “za opterećenost omladine u radu, za zdravstvenu zaštitu, ishranu, smještaj, društvene aktivnosti”. Potom je prigovorio: “Čuo sam da je bilo đavolski teško na usjeku u Kiseljaku, da su omladinci radili pod korčaginovskim uslovima. Morali ste omladincima obezbjediti bolju zaštitnu odjeću. Bio sam veoma žalostan kad su me drugovi obavijestili da se tamo radi po velikom nevremenu… Ubuduće moramo izbjeći takvo opterećenje omladine”. Godinu dana kasnije, putujući vlakom u Sarajevo, na svečano otvorenje druge Omladinske pruge, rukovodiocima izgradnje pruge rekao je o svome nezadovoljstvu kvalitetom promjene: “Ljutio sam se na vas proljetos […]. Bio sam obaviješten da se ovdje radi i preko ljudskih mogućnosti… Kubici, rokovi, takmičenje – sve nam je to neophodno jer smo strahovito zaostali. Ali, takmičenje po cijenu zdravlja omladinaca ne vodi ničemu…” (Dragosavac 1983: 14).

Danijel Marković/Reana Senjković
IZVOR: (Svaki dan pobjeda Kultura omladinskih radnih akcija, Zagreb - travanj 2016. ; stranice: 106, 126, 157)